Karlo Jurak

Već nakon prvih cijepljenja „preko veze“ bilo je jasno da Maleševićev slogan „misli na druge“ pada jer se namjeravani čin altruizma pretvorio u čin egoizma, no tada nismo mogli znati ono što ćemo saznati nekoliko mjeseci kasnije – da cijepljenjem i s medicinske strane možemo zaštiti samo sebe od težih oblika bolesti, no niti sebe niti druge ne možemo štititi od zaraze. Piše Karlo Jurak u petom tekstu serijala o pandemiji

Podjele u „kampove“ i „binarna logika“ crno-bijelo koje je Jurak najavio u trećem nastavku, od jeseni 2020. poprimili su obilježja izravne konfrontacije – pandemijskoga rata, što se može objasniti sukobom dva metodološka pristupa; jedan, redukcionistički, pandemiju promatra kao fenomen izoliran od drugih zdravstvenih pitanja i društva u cjelini, a drugi, holistički, problem nastoji uklopiti u širu sliku. Borba protiv pandemije tako je postala više borba za ljudske duše nego za tijela

Jednom kada je pala sjena na to odakle dolaze odluke o javnim stvarima zamutila se granica koja je nužna za razumijevanje društva, političkih procesa i uloge znanosti i struke. Počela je reakcija na percipiranu nejednakost, na stvaranje novih linija podjele „elite vs. narod“, koja će poprimiti razna lica u pandemijskim ratovima i neće se kanalizirati samo kroz otpor prema vlastima, što će biti dio hrvatske pandemijske tragedije – jer će završiti i u nepovjerenju i otporu prema predstavnicima struke i znanosti, neovisno o tome griješe li ili ne.

Nasuprot intelektualnoj i spoznajnoj skromnosti, još i prije uvođenja lockdowna u ožujku 2020. (dez)informacije smo dobivali u formi sigurnosti u izrečeno, a kada bi se spoznaje promijenile, opet bismo i o promijenjenom saznavali u formi hinjene sigurnosti. Drugim riječima, i prije početka nedostajalo je skepticizma, „kritičkog mišljenja“ koje je moglo funkcionirati kao cjepivo protiv razornih infodemijskih učinaka zbog kojih je narušeno povjerenje u institucije. Karlo Jurak u drugom tekstu serijala povezuje ovaj problem sa kasnijim, puno ozbiljnijim problemima u uvođenju mjera protiv širenja virusa prema „kineskom ključu“ za koji zapadna društva nisu bila pripremljena.